Zašto Izrael traži uklanjanje Toma Barracka: američki i izraelski interesi sudarili su se u Siriji

Izraelski politički i lobistički krugovi sve otvorenije napadaju američkog izaslanika Toma Barracka, dovode u pitanje njegovu neutralnost i traže da bude uklonjen iz procesa odlučivanja o Siriji.

Službeno obrazloženje glasi da Barrack zbog poslovnih veza i ulaganja povezanih s Turskom i drugim državama regije ne može biti nepristran posrednik.

Međutim, pravi razlog nezadovoljstva vjerojatno je mnogo dublji.

Barrack predstavlja američki pristup koji želi stabilizirati novu Siriju, spriječiti izravan sukob Izraela i Turske te zatvoriti još jednu regionalnu frontu. To se sve teže može uskladiti s izraelskom strategijom zadržavanja vojne nadmoći i prava da silom ograničava obnovu sirijskih obrambenih sposobnosti.

Sirija je tako postala jedno od prvih mjesta na kojima se američki i izraelski interesi više ne podudaraju.

Washington pokušava spriječiti regionalni sukob

Američki veleposlanik u Izraelu Mike Huckabee izjavio je da Washington radi na uspostavljanju mehanizma za sprječavanje sukoba između Izraela, Turske i Sirije.

Takav mehanizam ne uspostavlja se između država za koje ne postoji stvarna opasnost od vojnog kontakta. Njegovo stvaranje pokazuje da američka administracija ozbiljno računa s mogućnošću da bi sljedeći izraelski napad mogao pogoditi turske položaje ili izazvati odgovor Ankare.

Koliko je situacija postala opasna pokazao je napad na vojni aerodrom Abu al-Duhur.

Prema Barrackovim riječima, Izrael nije unaprijed obavijestio Tursku o operaciji. Ankara je otkrila izraelske zrakoplove kako se kreću prema sjeveru Sirije, ali nije znala koji je njihov cilj. Turske snage tada su se počele pripremati za moguću reakciju.

Barrack je kazao da su „hladne glave“ uspjele spriječiti pogoršanje situacije. Drugim riječima, hitna komunikacija spriječila je incident između izraelskih i turskih borbenih zrakoplova koji je mogao zapaliti cijelu regiju.

Washington upravo zato pokušava postaviti sigurnosne kočnice.

Zašto Barrack smeta izraelskim krugovima?

Barrackovi kritičari tvrde da njegove poslovne veze s Turskom i ulaganja u regiji otvaraju pitanja o tome može li djelovati kao neutralan posrednik.

Takve navode svakako treba provjeriti kada je riječ o američkom dužnosniku uključenom u osjetljive međunarodne pregovore. Ipak, intenzitet napada pokazuje da se spor ne vodi samo oko mogućeg sukoba interesa.

Barrack ne prihvaća automatski izraelsku viziju budućnosti Sirije.

Njegov pristup polazi od toga da je američkim interesima potrebna stabilna i teritorijalno ujedinjena Sirija koja neće ponovno postati izvor ekstremizma, izbjegličkih valova i regionalnih ratova.

Izraelska tvrda struja polazi od drukčije sigurnosne računice. Stabilna Sirija za nju nije nužno poželjan rezultat ako podrazumijeva obnovljenu sirijsku vojsku, povratak državne vlasti na cijeli teritorij i snažnu tursku prisutnost.

Ono što Washington vidi kao stabilizaciju Izrael može promatrati kao nastanak buduće prijetnje.

Dvije suprotstavljene vizije Sirije

Sjedinjene Američke Države žele Siriju u koju se može ulagati, čije institucije mogu nadzirati teritorij i koja neće otvoriti novu frontu dok Washington ima veće strateške prioritete povezane s Iranom, Kinom i Rusijom.

Americi ne odgovara novi sirijski građanski rat, kao ni izravan sukob dvaju važnih partnera – Turske i Izraela.

Izraelskoj tvrdoj struji, međutim, ne odgovara ni Sirija koja se obnavlja brže nego što je očekivano.

Vojno oslabljena, politički podijeljena i trajno nestabilna Sirija ne može razviti ozbiljne obrambene sposobnosti niti ograničiti izraelske operacije. Ujedinjena Sirija, iza koje stoji Turska i koja razvija veze sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom, stvara potpuno drukčiju stratešku sliku.

Washington želi zatvoriti sirijsku frontu. Izrael želi zadržati mogućnost djelovanja svaki put kada procijeni da neka baza, vojna jedinica ili infrastruktura predstavlja buduću opasnost.

Barrack stoji između tih dviju vizija.

Abu al-Duhur razotkrio je podjelu

Izraelski napad na Abu al-Duhur pokazao je da spor više nije teorijski.

Izrael nije napao samo staru pistu. Prema američkom objašnjenju, djelovao je zbog procjene da bi Turska u budućnosti mogla povećati prisutnost u toj bazi.

To znači da Izrael pokušava spriječiti ne samo neposredne prijetnje nego i mogućnosti koje bi se mogle razviti u budućnosti.

Američki problem sastoji se u tome što takva politika može dovesti izraelske zrakoplove u izravan kontakt s turskim snagama. Svaki budući napad zato nosi opasnost koja više nije ograničena na Siriju.

Barrack pokušava uspostaviti pravila koja bi spriječila takav scenarij. Njegovi izraelski kritičari u tome vide vezivanje ruku Izraelu i davanje prostora Turskoj da učvrsti svoj položaj.

Zato se protiv njega ne vodi samo rasprava o neutralnosti. Vodi se borba oko toga tko će oblikovati američku politiku prema novoj Siriji.

Politička podjela unutar SAD-a

U Sjedinjenim Američkim Državama zaoštrava se rasprava o odnosu prema Izraelu.

Ne radi se o doslovnom „građanskom ratu“, nego o sve vidljivijem sukobu dviju političkih škola.

Prva smatra da potpora Izraelu mora ostati gotovo bezuvjetna, čak i kada se pojedine odluke izraelske vlade ne podudaraju s američkim interesima.

Druga ne zagovara prekid savezništva, ali traži da američki interesi imaju prednost pred političkim i vojnim planovima Netanyahuove vlade.

Figure poput potpredsjednika JD-a Vancea i Toma Barracka ne pokušavaju nužno udaljiti SAD od Izraela kao saveznika. Pokušavaju udaljiti Trumpa od politike u kojoj Netanyahu određuje američke regionalne prioritete.

Sirijski dosje postao je konkretan test tog pristupa.

Prvi trzaji veće promjene

Napadi na Toma Barracka nisu samo osobni obračun s jednim američkim izaslanikom. Oni su prvi oštri trzaji procesa u kojem se mijenja dosadašnji oblik odnosa između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela.

Savezništvo neće nestati preko noći. Međutim, postaje sve očitije da se američki i izraelski interesi ne podudaraju automatski u svakom regionalnom pitanju.

Sirija je jedno od prvih mjesta na kojima je ta razlika potpuno izašla na površinu.

Washington želi stabilnu državu, ulaganja i zatvaranje sukoba. Netanyahuova vlada želi očuvati vojnu nadmoć i mogućnost da silom određuje koliko se Sirija smije obnoviti i koliko se Turska smije približiti.

Barrack smeta upravo zato što taj sukob interesa više ne skriva.

Bitka oko njega zato nije samo borba oko jednog čovjeka. To je borba za odgovor na mnogo veće pitanje: služi li američka politika prema Siriji prvenstveno interesima Washingtona ili sigurnosnoj strategiji izraelske vlade?