Sutra prvi put za istim stolom: Što pripremaju Turska, Saudijska Arabija i Pakistan nakon Mekanskog obrambenog sporazuma?

Sutra će u Istanbulu biti održan sastanak koji bi mogao označiti početak nove faze sigurnosnog povezivanja Turske, Saudijske Arabije i Pakistana.

Prvi put nakon potpisivanja Mekanskog sporazuma o zajedničkoj obrani za isti stol neće sjesti samo ministri vanjskih poslova triju država.

Sastanku će prisustvovati i ministri obrane te najviši vojni zapovjednici.

To pokazuje da se više ne govori samo o političkim porukama i diplomatskim deklaracijama. Razgovor se premješta na vojnu i operativnu razinu.

Prije samo tri tjedna ove su tri islamske države potpisale dokument kojim je utvrđeno da će se svaki oružani napad na jednu članicu smatrati napadom na sve tri.

Sada slijedi mnogo zahtjevniji dio: pretvaranje političkog sporazuma u stvarni obrambeni mehanizam.

Od zajedničkih vježbi do proizvodnje oružja

Prema najavama, na stolu će se naći niz iznimno važnih pitanja: zajedničke kopnene, pomorske i zračne vojne vježbe, protuzračna obrana, suprotstavljanje raketama i bespilotnim letjelicama, razmjena obavještajnih podataka, elektroničko ratovanje, umjetna inteligencija te razvoj besposadnih sustava.

Posebno je važno pitanje zajedničkog razvoja i proizvodnje oružja.

Turska posjeduje snažnu i brzo rastuću obrambenu industriju, Saudijska Arabija raspolaže golemim financijskim mogućnostima, dok Pakistan ima veliko vojno iskustvo i nuklearni status.

Povezivanje tih kapaciteta moglo bi stvoriti sigurnosnu strukturu kakva dosad nije postojala u islamskom svijetu.

Zbog toga hitno sazivanje sastanka nije običan protokolarni potez. Ono pokazuje da Ankara, Rijad i Islamabad žele sporazum što prije pretvoriti u operativnu suradnju.

Hoće li se obrambenom krugu pridružiti i druge države?

Cijela priča možda se neće zaustaviti samo na Turskoj, Saudijskoj Arabiji i Pakistanu.

Ankara je već govorila o mogućnosti proširenja ovoga obrambenog kruga na druge prijateljske i bratske države.

U tom kontekstu posebno se spominje Egipat, čije bi eventualno priključenje potpuno promijenilo regionalnu sigurnosnu jednadžbu.

Upravo ta mogućnost izaziva posebnu zabrinutost u Izraelu.

Ako bi se Egipat pridružio novom obrambenom okviru, Turska bi preko vojne suradnje s Kairom dodatno ojačala svoju prisutnost u istočnom Sredozemlju i približila se južnim granicama Izraela.

Istodobno, tursko jačanje u Siriji već se u izraelskim sigurnosnim krugovima promatra kao strateški izazov sa sjevera.

Iz izraelske perspektive tada bi se pojavila dva pravca turskog utjecaja: Sirija na sjeveru i Egipat na jugu. Zbog toga se u pojedinim analizama već pojavljuje izraz „tursko okruženje Izraela“.

Naravno, još je prerano govoriti o stvarnom vojnom savezu širokih razmjera. Između političke najave, potpisanog dokumenta i potpuno funkcionalnog obrambenog sustava postoji velika razlika.

Ali smjer je sve vidljiviji.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan očito više ne žele da sigurnost njihovih država i šire regije potpuno ovisi o vanjskim silama. One pokušavaju izgraditi vlastiti mehanizam odvraćanja, vojnu koordinaciju i zajedničku obrambenu industriju.

Zato sastanak u Istanbulu treba pozorno pratiti.

Njegovi zaključci mogli bi pokazati ostaje li Mekanski sporazum samo snažna politička poruka ili postaje temelj novog obrambenog bloka koji bi u godinama pred nama mogao ozbiljno promijeniti ravnotežu snaga na Bliskom istoku.