Iran pozdravio Sporazum iz Meke: mijenja li se sigurnosna arhitektura Bliskog istoka?

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi pozdravio je novi obrambeni sporazum između Turske, Saudijske Arabije i Pakistana te pozvao muslimanske države na veću solidarnost i oslanjanje na vlastite sposobnosti.

Njegova reakcija posebno je zanimljiva jer dolazi samo nekoliko sati nakon potpisivanja Zajedničkog obrambenog sporazuma iz Meke.

Araghchi je poručio:

„Kada muslimani stoje zajedno, možemo se izravno suočiti sa svakim izazovom zlonamjernih vanjskih sila.“

Zatim je dodao:

„Vrijeme je da se oslonimo samo na sebe i prihvatimo istinsko bratstvo.“

Ove riječi imaju posebnu političku težinu upravo zbog rasprava koje su se pojavile nakon potpisivanja sporazuma – je li novi savez Turske, Saudijske Arabije i Pakistana usmjeren protiv Irana?

Reakcija iz Teherana zasad govori nešto drugo.

Iran sporazum nije javno odbacio niti ga je njegov ministar vanjskih poslova predstavio kao prijetnju. Naprotiv, Araghchi ga je povezao s idejom muslimanske solidarnosti, regionalne suradnje i smanjivanja ovisnosti o vanjskim silama.

Sporazum iz Meke predviđa da će se oružani napad na jednu od triju država smatrati napadom na sve tri, a Ankara, Rijad i Islamabad predstavljaju ga kao obrambeni mehanizam kolektivnog odvraćanja koji nije usmjeren protiv određene države.

Može li jednog dana i Iran postati dio šireg sustava?

Tu dolazimo do najzanimljivijeg pitanja.

Araghchijeva izjava ne znači da će Iran pristupiti Sporazumu iz Meke. Za takav zaključak trenutačno nema dovoljno dokaza.

Ali pokazuje nešto drugo: Teheran očito ne želi automatski promatrati novu sigurnosnu arhitekturu kroz prizmu sukoba sunitskih država protiv Irana.

Ako se projekt Turske, Saudijske Arabije i Pakistana u budućnosti proširi i razvije u širi regionalni sigurnosni okvir, pitanje odnosa s Iranom postat će još važnije.

Turska pritom zagovara koncept u kojem regionalne države trebaju preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost, umjesto da budu potpuno ovisne o velikim silama izvan regije.

Upravo se s tim dijelom Araghchijeva poruka zanimljivo podudara.

Šira slika

Ako se Sporazum iz Meke bude razvijao u smjeru koji njegovi potpisnici najavljuju, njegova najveća geopolitička posljedica možda neće biti stvaranje još jednog bloka protiv određene države.

Mnogo značajnija mogla bi biti ideja da države regije pokušaju izgraditi vlastiti sustav odvraćanja, obrambene industrije i sigurnosnog odlučivanja.

Zato je reakcija Irana važna.

Ne zato što potvrđuje da će Teheran sutra postati član saveza to ne potvrđuje nego zato što pokazuje da čak i Iran ostavlja prostor za ideju većeg regionalnog povezivanja.

A ako se taj prostor jednom pretvori u politički proces, Sporazum iz Meke mogao bi postati mnogo širi projekt nego što danas izgleda.