Digitalni rat protiv arapske svijesti: kako lažni profili hrane podjele i mijenjaju javno mišljenje

Digitalni prostor odavno nije samo mjesto razmjene vijesti i mišljenja. Postao je pravo bojište na kojem države, sigurnosne službe i organizirane mreže pokušavaju oblikovati percepciju javnosti, produbiti postojeće podjele i protivniku nametnuti teme koje mu oduzimaju političku energiju.

Politolog Walid Abdul Hay upozorava da je takvo djelovanje postalo važan dio izraelske komunikacijske strategije prema arapskom svijetu. Prema njegovoj analizi, cilj nije samo obrana izraelskog narativa nego i prodor u arapsko mentalno i društveno okruženje, prepoznavanje njegovih slabosti te njihovo sustavno iskorištavanje.

Drugim riječima, digitalni rat ne pokušava samo uvjeriti Arape da prihvate izraelsko stajalište. Njegov dublji cilj može biti navesti ih da se međusobno sukobljavaju toliko intenzivno da Izrael prestane biti središnja tema.

Tri glavna cilja digitalnog utjecaja

Abdul Hay izdvaja tri osnovna cilja takvog djelovanja.

Prvi je prepoznavanje društvenih pukotina unutar arapskog svijeta. To se odnosi na vjerske, sektaške, etničke, jezične, regionalne i političke razlike koje već postoje, ali se preko društvenih mreža mogu dodatno produbiti.

Drugi je preusmjeravanje pozornosti javnosti s važnih političkih i sigurnosnih pitanja na teme koje izazivaju snažne emocije, ali ne vode prema zajedničkom djelovanju. U javni prostor tada se guraju beskrajne rasprave o sektama, povijesnim sukobima, identitetima, društvenim razlikama i starim neprijateljstvima.

Treći je stvaranje novih neprijatelja. Ako se Arape uvjeri da su njihova najveća prijetnja drugi Arapi, Iran, Turska, Kurdi, suniti, šijiti, islamisti, sekularisti ili neka druga unutarnja skupina, sukob s Izraelom postupno se potiskuje u drugi plan.

To ne znači da sve arapske podjele stvara Izrael. One su stvarne i često duboko ukorijenjene. Međutim, upravo zbog toga mogu postati pogodan materijal za vanjsku manipulaciju.

Najuspješnija propaganda ne izmišlja nužno problem ni iz čega. Ona uzima postojeći problem, povećava ga, usmjerava ga prema odabranom protivniku i neprestano ga održava u središtu javne pozornosti.

Hasbara se preselila na društvene mreže

Izraelska javna diplomacija, poznata pod nazivom „hasbara“, desetljećima djeluje preko medija, diplomatskih predstavništava, političkih organizacija i istraživačkih centara.

Razvojem društvenih mreža taj se sustav prilagodio novom prostoru.

Tijekom rata u Gazi 2014. godine stotine izraelskih studenata sudjelovale su u organiziranim kampanjama na internetu. Njihova je zadaća bila odgovarati na kritike Izraela, širiti izraelski pogled na rat i osporavati palestinski narativ na više jezika, uključujući arapski.

Britanski The Guardian tada je pisao o paralelnom sukobu Izraela i Hamasa na društvenim mrežama. Rat se više nije vodio samo raketama i zrakoplovima nego i fotografijama, videosnimkama, komentarima, hashtagovima i borbom za tumačenje događaja.

U takvim operacijama nije potrebno uvjeriti cijelu javnost. Ponekad je dovoljno izazvati sumnju, stvoriti kaos i navesti korisnike da više ne vjeruju ni jednoj strani.

Act.IL: organizirano digitalno djelovanje

Jedan od poznatijih projekata bio je Act.IL, digitalna platforma razvijena uz sudjelovanje organizacija povezanih s izraelskom javnom diplomacijom i Sveučilištem Reichman u Herzliji.

Korisnicima platforme dodjeljivane su različite digitalne „misije“. Od njih se tražilo da prijavljuju određene objave, dijele sadržaje naklonjene Izraelu, glasaju u internetskim anketama, ostavljaju komentare ili podupiru peticije.

Na prvi pogled riječ je o aktivizmu. Međutim, kada se velik broj ljudi usmjeri prema istoj objavi, osobi ili temi, nastaje organizirana kampanja sposobna utjecati na algoritme društvenih mreža i stvoriti dojam spontanog raspoloženja javnosti.

Objava koja bi inače ostala gotovo neprimijećena može dobiti tisuće reakcija. Kritički sadržaj može biti masovno prijavljivan, dok se odabrani narativ umjetno podiže i širi prema sve većem broju korisnika.

Tako se stvara iluzija da određeno mišljenje organski prevladava, iako iza njega može stajati koordinirana mreža.

Lažni arapski identiteti

Posebno osjetljivo pitanje odnosi se na profile koji koriste arapska imena, zastave, lokalne izraze i fotografije kako bi se predstavili kao stvarni pripadnici određene zajednice.

Takav profil ne mora odmah otvoreno braniti Izrael. To bi ga brzo razotkrilo.

Mnogo je učinkovitije da se najprije predstavi kao Palestinac, Sirijac, Libanonac, Iračanin ili građanin neke zaljevske države. Može objavljivati vjerske sadržaje, koristiti lokalni dijalekt, dijeliti fotografije gradova i isticati nacionalne simbole.

Tek nakon što izgradi povjerenje počinje postupno usmjeravati raspravu.

Jednog dana napada Iran, drugoga Tursku, trećega Palestince, četvrtoga neku vjersku ili etničku zajednicu. Njegov pravi cilj nije dosljedno zastupati određenu politiku, nego izazivati sumnju, ljutnju i međusobno neprijateljstvo.

Pritom takvi računi često djeluju u skupinama. Jedan otvara temu, drugi potvrđuje njegovu priču, treći napada svakoga tko joj se protivi, a četvrti se predstavlja kao „neutralan“ promatrač koji zaključuje da su svi Arapi nesposobni, podijeljeni i osuđeni na poraz.

Korisnik tada više ne vidi jedan sumnjiv račun. Pred sobom vidi privid čitave zajednice koja navodno razmišlja na isti način.

Dokumentirane mreže prikrivenog utjecaja

Opasnost od organiziranih lažnih mreža nije samo teorija.

Meta je u svojim izvještajima o „koordiniranom neautentičnom ponašanju“ više puta objavljivala podatke o mrežama koje su koristile lažne profile kako bi utjecale na političke rasprave u različitim državama.

U jednom od poznatijih slučajeva Meta je 2024. uklonila mrežu povezanu s izraelskom kompanijom STOIC. Lažni računi predstavljali su se kao obični korisnici i objavljivali sadržaje usmjerene prema različitim publikama, uključujući publiku u Sjedinjenim Državama i Kanadi.

Ranije je Facebook poduzeo mjere i protiv mreže povezane s izraelskom kompanijom Archimedes Group, koja je upravljala lažnim profilima i sudjelovala u političkim kampanjama usmjerenima prema više država.

Takvi slučajevi ne dokazuju automatski svaku tvrdnju o izraelskom djelovanju na arapskim društvenim mrežama. Međutim, potvrđuju da industrija prikrivenog digitalnog utjecaja postoji, da raspolaže ozbiljnim sredstvima i da koristi lažne identitete za oblikovanje političkog mišljenja.

Najlakše je potaknuti postojeće podjele

Arapski svijet pruža velik prostor za takvo djelovanje jer u njemu već postoje brojni neriješeni sukobi:

* suniti protiv šijita * Arapi protiv Kurda * islamisti protiv sekularista * Iran protiv zaljevskih država * Palestinci protiv Jordanaca * različite sekte u Libanonu * političke i vjerske podjele u Egiptu * nacionalni i regionalni sukobi u Siriji i Iraku

Nije potrebno stvoriti novu podjelu. Dovoljno je pronaći postojeću, odabrati emocionalno osjetljiv događaj i zatim ga tisućama objava, komentara i videosnimki pretvoriti u dokaz da zajednički život više nije moguć.

Algoritmi društvenih mreža dodatno pomažu takvom djelovanju. Najviše se širi sadržaj koji izaziva ljutnju, strah i ogorčenost. Smirena analiza rijetko dobiva isti doseg kao uvreda, optužba ili snimka izvučena iz konteksta.

Zbog toga onaj tko želi destabilizirati neko društvo više ne mora kontrolirati cijeli medijski sustav. Dovoljno je svakodnevno ubacivati emocionalno eksplozivan sadržaj i dopustiti korisnicima da ga sami šire.

Psihologija kao oružje

Suvremene operacije utjecaja oslanjaju se na spoznaje kognitivne psihologije.

Istraživanja Daniela Kahnemana i Amosa Tverskog pokazala su koliko ljudsko prosuđivanje ovisi o kognitivnim pristranostima, emocionalnom stanju i načinu na koji je informacija predstavljena.

To ne znači da su oni osobno upravljali izraelskim digitalnim operacijama. Međutim, njihove spoznaje o ljudskom odlučivanju danas se koriste u marketingu, politici, medijima i informacijskim kampanjama širom svijeta.

Ljudi lakše prihvaćaju informaciju koja potvrđuje ono u što već vjeruju. Češće dijele sadržaj koji u njima izaziva snažne emocije. Ako istu tvrdnju vide na više mjesta, počinju je smatrati vjerodostojnijom čak i kada svi izvori potječu iz iste koordinirane mreže.

Najopasniji profil zato nije onaj koji vam odmah proturječi.

Najopasniji je onaj koji vam se najprije približi, potvrđuje vaše stavove, hvali vaše objave i stvara osjećaj pripadnosti. Tek nakon toga počinje postupno mijenjati smjer vašeg razmišljanja.

Kako prepoznati sumnjive račune?

Arapsko ime, zastava ili lokalni dijalekt nisu dokaz autentičnosti.

Poseban oprez potreban je prema računima koji:

* gotovo isključivo objavljuju sadržaj koji izaziva međuarapske i sektaške sukobe * neprestano mijenjaju političke stavove, ali uvijek proizvode podjele * koriste fotografije koje se pojavljuju na drugim profilima * imaju vrlo malo osobnih objava i stvarnih društvenih veza * objavljuju velik broj komentara u kratkom vremenu * ponavljaju iste formulacije kao deseci drugih računa * pokušavaju svaku temu pretvoriti u napad na drugu arapsku ili muslimansku zajednicu * iznenada se pojavljuju tijekom rata ili velike političke krize * snažno hvale korisnika prije nego što ga pokušaju usmjeriti prema određenom narativu

Naravno, nijedan od tih znakova sam po sebi nije konačan dokaz. Ali kada se više njih pojavi zajedno, potreban je povećan oprez.

Digitalni rat vodi se unutar naših telefona

Nekada su za psihološki rat bili potrebni radijske postaje, televizijski kanali, letci i velike državne institucije. Danas je dovoljan mobilni telefon, nekoliko stotina koordiniranih računa i dobro poznavanje algoritama.

Cilj više nije uvijek navesti vas da zavolite protivnika.

Ponekad je dovoljno uvjeriti vas da zamrzite najbližeg susjeda, sunarodnjaka ili pripadnika druge zajednice. Kada se društvo potpuno iscrpi unutarnjim sukobima, vanjskom protivniku ostaje mnogo manje posla.

Zato ne treba automatski vjerovati profilu samo zato što nosi arapsko ime, koristi poznatu zastavu ili govori jezikom naše zajednice.

Iza ekrana možda nije osoba kakvom se predstavlja. Možda ne želi razgovor, nego reakciju. Ne traži istinu, nego pukotinu kroz koju može ući.

U digitalnom ratu prva linija obrane nije zabrana govora, nego svijest korisnika.

Prije dijeljenja provjerite izvor. Prije ulaska u sukob zapitajte se tko od njega ima korist. A prije nego što nepoznatom računu dopustite da usmjerava vaše emocije, provjerite postoji li iza njegova imena stvarna osoba.

Jer najuspješnija manipulacija nije ona koju odmah prepoznamo.

Najuspješnija je ona koju počnemo smatrati vlastitim mišljenjem.

Priredila: BI360 Analiza Prema analizi politologa Walida Abdul Haya