Alžir, tihi div sjeverne Afrike: Vojna sila koja želi zaustaviti marokanske regionalne ambicije

Alžir, tihi div sjeverne Afrike, postao je treća država na svijetu po udjelu BDP-a koji izdvaja za obranu te otvoreno jača svoje vojne sposobnosti, uz težnju da obuzda regionalne ambicije Maroka.

Kao što smo pisali u ranijoj analizi objavljenoj u ožujku, vojne sposobnosti Alžira znatno nadmašuju one Maroka, a u pojedinim segmentima počinju stvarati prednost i u odnosu na Španjolsku. Istodobno, Alžir nastavlja pružati potporu Fronti Polisario, čekajući trenutak koji bi mogao promijeniti odnos snaga u regiji.

Prema ovoj analizi, u hipotetskom, ali mogućem scenariju u kojem bi Kina pokrenula invaziju na Tajvan i time zaokupila pozornost Sjedinjenih Država, dok bi Iran zadržao dovoljno vojne moći da nastavi iscrpljivati Izrael, Alžir bi mogao procijeniti da je nastupio povoljan trenutak za obračun sa svojim najvećim regionalnim suparnikom.

Pritom se postavlja pitanje koliko bi Maroko bio u nepovoljnom položaju, s obzirom na to da se njegova obrambena strategija u velikoj mjeri oslanja na potporu Sjedinjenih Država i Izraela.

Alžir raspolaže većim brojem aktivnih vojnika i pričuvnika, većim obrambenim proračunom te znatno snažnijim kopnenim snagama.

U njegovom arsenalu nalaze se brojni tenkovi T-90 i modernizirani T-72, tisuće oklopnih vozila te topnički sustavi velikog dometa.

Njegovo ratno zrakoplovstvo također raspolaže većim brojem borbenih zrakoplova od Maroka, među kojima se posebno ističu Su-30MKA, uz veliku flotu transportnih i borbenih helikoptera.

Najizraženija prednost Alžira nalazi se u protuzračnoj obrani. Sustavi poput S-300PMU2, Buk-M2, Pantsir i Tor smatraju se među najsposobnijima u Africi.

Osim toga, Alžir posjeduje taktičke balističke projektile Iskander-E te znatno snažniju ratnu mornaricu s podmornicama klase Kilo i modernim fregatama, sposobnosti koje Maroko nema.

S druge strane, Maroko ima određenu prednost u području bespilotnih letjelica te u pojedinim specijaliziranim vojnim sposobnostima.

Takav omjer vojnih kapaciteta pokazuje da se Maroko suočava s ozbiljnim regionalnim ograničenjima te da zbog toga poseže za hibridnim metodama djelovanja kako bi ostvario svoje geopolitičke ciljeve.