Turski i izraelski borbeni zrakoplovi zamalo se susreli iznad Sirije

Turski i izraelski borbeni zrakoplovi bili su nadomak izravnog susreta u sirijskom zračnom prostoru. Ovoga puta nije riječ samo o nagađanjima ili analizama opasnost od vojne reakcije otkrio je američki izaslanik Tom Barrack.

Prema njegovim riječima, Izrael nije unaprijed obavijestio Tursku o napadu na vojni aerodrom Abu al-Duhur.

Upravo je tada nastala situacija koja je mogla postati mnogo opasnija od samog bombardiranja.

Turska je otkrila izraelske borbene zrakoplove kako lete prema sjeveru Sirije, približavajući se njezinim granicama, ali nije znala koji je njihov cilj.

Barrack je kazao da je u takvim okolnostima bilo prirodno da se Turska pripremi „izvesti svoj odgovor“.

Drugim riječima, turske snage pripremale su se za moguću vojnu reakciju na izraelske zrakoplove.

„Srećom, hladne glave uspjele su spriječiti pogoršanje situacije“, rekao je Barrack.

Ta rečenica upućuje na hitne diplomatske i vojne kontakte kojima je spriječeno da izraelski napad preraste u izravan tursko-izraelski sukob iznad Sirije.

Meta napada nije bila samo stara pista

Barrack je otkrio i pozadinu izraelske odluke.

Prema njegovim riječima, napad je odražavao izraelsku procjenu da bi Turska u budućnosti mogla povećati svoju prisutnost u bazi Abu al-Duhur.

To znači da izraelska meta nije bila samo dotrajala pista ili napuštena vojna infrastruktura.

Izrael je zapravo gađao mogućnost budućeg turskog vojnog pozicioniranja u Siriji.

Abu al-Duhur nalazi se na sjeveru zemlje, relativno blizu turske granice. Svaka obnova tog aerodroma, osobito uz moguću tursku pomoć, u Izraelu se promatra kao dio šireg procesa jačanja novih sirijskih vojnih sposobnosti.

Izrael, dakle, nije djelovao zbog onoga što se danas nalazi na aerodromu, nego zbog onoga što bi se ondje moglo nalaziti u budućnosti.

Washington pokušava uspostaviti sigurnosne kočnice

Slučaj je dobio još ozbiljniju dimenziju nakon što je Barrack objavio da Sjedinjene Američke Države rade na uspostavljanju mehanizma za sprječavanje sukoba između Turske, Izraela i Sirije.

Takav mehanizam ne uspostavlja se između strana za koje ne postoji stvarna opasnost od vojnog kontakta. Njegovo stvaranje pokazuje da Washington ozbiljno računa s mogućnošću da bi neki novi izraelski napad ili pogrešna procjena mogli izazvati tursku vojnu reakciju.

Opasnost više nije ograničena samo na izraelsko bombardiranje sirijskih položaja.

S rastom turske prisutnosti u Siriji raste i mogućnost da se izraelski zrakoplovi tijekom budućih operacija susretnu s turskim snagama.

Turska ima drugu najveću vojsku u NATO-u, a regionalnu sigurnosnu suradnju dodatno je proširila sporazumom o zajedničkoj obrani sa Saudijskom Arabijom i Pakistanom.

Zbog toga se svaki tursko-izraelski vojni incident iznad Sirije može pretvoriti u krizu čije bi posljedice daleko nadmašile sirijske granice.

Najopasnija je činjenica da je sukob ovaj put izbjegnut

Najvažniji dio Barrackove izjave nije to što je rat izbio, nego koliko je malo nedostajalo da izbije.

Sjedinjene Američke Države sada pokušavaju postaviti sigurnosne „kočnice“ prije sljedećeg napada. Washington ima mnogo veće strateške prioritete povezane s Iranom, Kinom i Rusijom te ne želi da izraelsko-turski incident u Siriji otvori još jednu regionalnu krizu.

Zato se može očekivati ubrzavanje pregovora o sigurnosnim pravilima, prethodnom obavještavanju i sprječavanju nenamjernih vojnih susreta.

Sirijski dosje možda nije najveći američki prioritet, ali upravo zato Washington želi što prije zatvoriti prostor za nekontroliranu eskalaciju.

Jer sljedeći izraelski napad možda neće završiti samo oštećenom pistom.

Izraelski borbeni zrakoplov mogao bi se prvi put naći licem u lice s turskim borbenim zrakoplovom.

Tada više ne bi bila riječ samo o još jednom napadu na Siriju, nego o početku potpuno novog i mnogo opasnijeg poglavlja na Bliskom istoku.