Trump je zaustavio izraelski napad na Siriju: Turska je promijenila pravila igre

Izrael je želio ponovno napasti Siriju.

Ali ovaj put dogodilo se nešto što se donedavno činilo gotovo nezamislivim.

Donald Trump zaustavio je napad.

Dobro pogledajte ovaj trenutak.

Ovdje nije najvažnije samo to što izraelski zrakoplovi nisu dobili zeleno svjetlo. Mnogo je važnije pitanje zašto je Washington odlučio povući crvenu liniju baš sada.

Odgovor se nalazi u jednoj riječi.

Turska.

Prema izvješću izraelskog Kanala 13, Recep Tayyip Erdoğan posljednjih tjedana snažno učvršćuje turski položaj u Siriji. To ne radi protiv volje Damaska niti mimo Washingtona, nego uz suglasnost predsjednika Ahmeda al-Šare i Donalda Trumpa.

Upravo u pozadini tog turskog učvršćivanja Izrael je zatražio novi napad u Siriji.

Trump ga je zaustavio.

Kanal 13 nije otkrio koje je ciljeve Izrael želio napasti. Zato se ne može tvrditi da su izravna meta bili turski položaji. Međutim, činjenica da izraelski izvor napad povezuje s Erdoğanovim jačanjem u Siriji jasno pokazuje gdje se nalazi stvarni izraelski strah.

Izrael se nije bojao jučerašnje Sirije.

Nije se bojao Assadove razorene vojske, podijeljene države ni teritorija pretvorenog u otvoreno nebo za izraelske zrakoplove.

Ali boji se današnje, a još više sutrašnje Sirije.

Sirije koja obnavlja svoju vojsku.

Sirije koja vraća središnju vlast.

Sirije koja dobiva vrijeme, stabilnost i saveznike.

I Sirije iza koje postupno staje Turska.

Godinama je Izrael ulazio u sirijski zračni prostor kada je želio, napadao ciljeve koje je sam odabrao i izlazio bez ozbiljne političke cijene. Assadov režim odgovarao je priopćenjima, dok se izraelska sloboda djelovanja neprestano širila.

Sada se računica počela mijenjati.

Turska je sišla na teren.

Turska je dobila saveznike.

A nova Sirija više nije napuštena zemlja između izraelskih napada, iranskih milicija i ruskih baza.

Zato Trumpova odluka nije samo zaustavljanje jednoga napada. To je upozorenje Izraelu da Sirija više nije prostor u kojem može djelovati bez ograničenja i bez razmišljanja o širim posljedicama.

Ali postoji još jedan detalj koji najbolje pokazuje koliko Izrael ozbiljno promatra budućnost Sirije.

Prema izraelskim procjenama, Sirija danas raspolaže sa samo jednim ili dvama operativnim zrakoplovima tipa Suhoj. Unatoč tome, Izrael pozorno prati svaki sirijski pokušaj obnove ratnog zrakoplovstva.

Zašto?

Zato što Izrael ne promatra samo Siriju kakva je danas, nego i onu kakva bi mogla postati za pet ili deset godina.

Izraelci znaju da se vojska ne izgrađuje preko noći. Ratno zrakoplovstvo posebno zahtijeva godine obuke i naoružavanja, obnovu zračnih baza, izgradnju radarskih i protuzračnih sustava te osposobljavanje pilota i tehničkog osoblja.

Jedan ili dva Suhoja danas ne predstavljaju stvarnu prijetnju izraelskom ratnom zrakoplovstvu.

Ono što Izrael zabrinjava jest mogućnost da je proces obnove već započeo.

Još je važnije što se u izraelskim raspravama to pitanje povezuje s mogućim sporazumima Damaska i Moskve te mogućnošću da Rusija u budućnosti sudjeluje u obnovi sirijskih zračnih snaga.

Istodobno, Turska jača svoju vojnu, političku i sigurnosnu prisutnost u Siriji.

Tako se pred Izraelom počinje oblikovati potpuno nova slika.

Rusija bi mogla sudjelovati u obnovi dijela sirijskih vojnih kapaciteta.

Turska bi mogla postati glavni sigurnosni oslonac nove sirijske države.

A Washington prvi put pokazuje da izraelska sloboda djelovanja u Siriji ipak ima granicu.

Zato Izrael broji sirijske zrakoplove, promatra vojne vježbe, prati odnose Damaska s Moskvom i Ankarom te svaki korak u ponovnom oblikovanju sirijske vojske.

Nije riječ o strahu od dva Suhoja.

Riječ je o strahu da ta dva zrakoplova nisu kraj, nego početak puta.

Jer Sirija koja je iz rata izašla gotovo bez ratnog zrakoplovstva neće ostati ista zemlja ako dobije deset godina stabilnosti, obnove, obuke i naoružavanja.

Upravo je vrijeme ono što Izrael želi oduzeti svojim protivnicima.

Vrijeme za obnovu institucija.

Vrijeme za izgradnju vojske.

Vrijeme za sklapanje savezništava.

I vrijeme da današnja razorena država ponovno postane regionalni faktor.

Zato se sve ovo događa u posebno osjetljivom trenutku, neposredno nakon potpisivanja trojnog obrambenog saveza Turske, Saudijske Arabije i Pakistana u Meki.

Njegova najvažnija odredba glasi:

Oružani napad na jednu od triju država smatrat će se napadom na sve.

Turska donosi jednu od najjačih vojski regije i razvijenu obrambenu industriju.

Pakistan donosi nuklearno odvraćanje.

Saudijska Arabija donosi političku, financijsku i energetsku težinu.

A sada se govori i o mogućem priključenju Egipta.

To znači da Izrael više ne promatra samo Siriju.

Promatra stvaranje čitave regionalne arhitekture u kojoj se turska vojna moć, saudijski kapital i pakistansko odvraćanje postupno povezuju u zajednički sigurnosni prostor.

Ako se toj arhitekturi pridruži obnovljena i stabilna Sirija, Izrael se više neće suočavati s izoliranom državom uništenom ratom, nego s dijelom mnogo šire regionalne ravnoteže.

Zato je izraelski Kanal 13 upozorio da bi Sporazum iz Meke Izraelu mogao otvoriti tri dodatna bojišta.

To je priznanje mnogo veće od jedne zaustavljene operacije.

Priznanje da se ravnoteža snaga počela mijenjati.

Do jučer se regija prilagođavala izraelskim potezima.

Danas Izrael prvi put mora početi prilagođavati svoje poteze novoj regionalnoj stvarnosti.

Trump pritom bira očuvanje odnosa s Erdoğanom i stabilizaciju nove Sirije umjesto još jednoga izraelskog udara koji bi mogao zapaliti mnogo širi sukob.

Time Izrael ulazi u slabiju pregovaračku poziciju, ne samo oko Sirije nego i oko ostalih regionalnih dosjea.

Ovo još nije kraj izraelske slobode djelovanja niti jamstvo da novih napada neće biti.

Sirijska vojska još je slaba.

Njezino ratno zrakoplovstvo tek je simbol nekadašnje snage.

A put prema stvarnoj obnovi trajat će godinama.

Ali Izrael kod svake susjedne države ne zabrinjava samo njezina sadašnja snaga. Zabrinjava ga mogućnost da dobije vrijeme, stabilnost, saveznike i političku volju potrebnu za ponovnu izgradnju svoje moći.

Upravo je to ono što se danas počinje događati u Siriji.

Jer granice se ne mijenjaju samo ulaskom vojske.

Ponekad se mijenjaju onoga trenutka kada netko prvi put kaže Izraelu:

Ne možeš napasti.

A upravo se to, prema izraelskom Kanalu 13, sada dogodilo u Siriji.