Sirijski predsjednik nije se dao uvući u rat s izraelskom okupacijom, unatoč upadima, provokacijama i ponavljanim napadima

Nije se dao uvući ni u napad na Hezbollah, unatoč dugoj povijesti sukoba, unatoč osveti i unatoč svim iskušenjima koja su ga mogla navesti na to.

To nas izravno vodi do vrlo važnog koncepta u knjizi „Umijeće ratovanja” Sun Tzua, a to je da pravi vođa ne vodi rat kada to želi njegov neprijatelj i ne bori se na mjestu koje odabere njegov protivnik.

Ne dopušta da mu bijes, ni osveta, ni provokacija određuju vrijeme bitke i mjesto bitke.

Naprotiv, čeka, gradi svoju snagu i bira trenutak koji služi njegovim vlastitim ciljevima. Sun Tzu kaže da pobjednički ratnik prvo pobjeđuje, a zatim odlazi u rat.

Dok poraženi ratnik najprije odlazi u rat, a zatim traži pobjedu.

Ovdje se moramo nakratko zaustaviti, jer razlika između ishitrenog vođe i strateškog vođe jest u tome što prvi pita: Kako da odgovorim svom neprijatelju? Dok drugi pita: Služi li odgovor sada uopće mom projektu?

To je ono što današnje sirijsko stanje čini zanimljivim za promatranje.

Nova sirijska država pred sobom ima vojsku koju želi ponovno izgraditi, gospodarstvo koje želi spasiti, institucije koje želi uspostaviti i međunarodne odnose koje želi urediti.

Je li onda mudro ostaviti sve to i ući u rat u trenutku koji odaberu njezini protivnici?

Ovdje dolazi „Umijeće ratovanja” da ti kaže:

Ne dopusti da tvoj neprijatelj određuje tvoje prioritete. Ne bori se kako bi zadovoljio mase. Ne ulazi u bitku zato što si ljut. Nego neka svaki korak bude dio većeg projekta.

Možda ćeš se danas povući kako bi sutra napredovao. Možda ćeš zanemariti provokaciju, jer će odgovor na nju tebe koštati više nego što će koštati tvog protivnika.

Možda ćeš odgoditi bitku, ne zato što si slab, nego zato što je jednoga dana želiš voditi pod svojim uvjetima i u vrijeme koje ćeš ti odabrati.

To je jedna od najvećih ideja knjige „Umijeće ratovanja”:

Najjače vođe nisu oni koji najviše srljaju u borbu, nego oni koji su najsposobniji znati kada se boriti, kada čekati i kada učiniti da se samo vrijeme bori na njihovoj strani.