Netanyahu i Katz pritišću sirijsku ranu, ali Damask nastavlja graditi državu

U najosjetljivijem trenutku za Siriju, dok traju pregovori i oblikuju se mogući sigurnosni sporazumi, izraelski čelnici pokušavaju svaki potez na jugu zemlje pretvoriti u dodatno sredstvo pritiska na Damask.

Izraelski ministar obrane Israel Katz i premijer Benjamin Netanyahu povremeno se fotografiraju na okupiranom sirijskom teritoriju i šalju poruke s osjetljive južne granice Sirije. Cilj je dvostruk: izazvati reakciju sirijske javnosti i ojačati izraelsku pregovaračku poziciju.

To je tek prva faza.

Nakon toga uključuju se društvene mreže, politički aktivisti i dio medija.

Svaka fotografija izraelskih vojnika, svaki ulazak na sirijski teritorij i svaka prijetnja iz Tel Aviva predstavljaju se kao dokaz slabosti ili čak raspada nove sirijske države.

Takva kampanja nije slučajna. Ona je dio političkog i psihološkog pritiska koji prati pregovore.

Cilj nije samo utjecati na sirijsko vodstvo nego i izazvati osjećaj nemoći među stanovništvom te narušiti povjerenje u državne institucije.

Različita mjerila prema Siriji

Posebno je zanimljivo što se jednaka mjerila ne primjenjuju na druge države u regiji.

Kada Izrael s drugim arapskim državama sklapa velike gospodarske i energetske sporazume, izostaju kampanje kojima bi se njihove vlade proglašavale slabima ili poniženima.

Jednako tako, brojne informacije o izraelskim sigurnosnim i obavještajnim aktivnostima u drugim dijelovima regije često vrlo brzo nestanu iz medijskog prostora.

Međutim, kada je riječ o Siriji, izraelske provokacije istodobno preuzimaju tisuće arapskih profila.

Među njima su protivnici nove vlasti, zagovornici podjela zemlje, ali i oni koji nesvjesno sudjeluju u širenju upravo onoga narativa koji odgovara Izraelu.

Tako se fotografije i izjave izraelskih dužnosnika pretvaraju u sredstvo dodatnog pritiska na Damask.

Sirija je usmjerena na drukčiju bitku

Unatoč toj buci, nova sirijska vlast, čini se, nastavlja djelovati prema vlastitim prioritetima.

Pregovara kako bi smanjila mogućnost novih sukoba. Obnavlja vojsku i državne institucije. Prikuplja političke i sigurnosne adute, širi međunarodne odnose te pokušava ponovno uspostaviti kontrolu nad cijelom zemljom.

Damask zasad ne reagira na svaku provokaciju niti dopušta da mu protivnici određuju tempo.

Njegova glavna bitka nije ona koja se vodi fotografijama i objavama na društvenim mrežama, nego dugotrajan proces ponovne izgradnje države.

Upravo zato, što Sirija napravi više koraka prema stabilizaciji, postaju glasniji oni koji njezin oporavak žele prikazati kao poraz.

Izrael može fotografijama i vojnim upadima stvarati dojam nadmoći.

Međutim, stvarni ishod sirijskog pitanja neće biti odlučen jednom fotografijom s granice, nego sposobnošću Damaska da obnovi vojsku, učvrsti institucije, proširi savezništva i vrati suverenitet nad svojim teritorijem.