Povijesni zaokret u Damasku? Zastava Kurdistana u predsjedničkoj palači mogla bi označiti početak potpuno nove Sirije

Na poziv predsjednika Ahmeda al-Šare u Damask je doputovao predsjednik Kurdistanske regije Nečirvan Barzani. Sam posjet predstavlja važan politički događaj, ali ono što se dogodilo tijekom službenog protokola izazvalo je još veću pozornost.

U predsjedničkoj palači, uz sirijsku zastavu, podignuta je i velika zastava Kurdistana, postavljena ravnopravno tijekom ceremonije i fotografiranja državnog vrha.

Takav prizor do sada gotovo nije viđen u sirijskom državnom protokolu.

Teško je vjerovati da je riječ o slučajnom protokolarnom detalju.

Takav čin izgledao je kao svjesna politička poruka da Damask želi graditi potpuno novi odnos s Kurdima kao sastavnim dijelom jedinstvene Sirije.

Ovu poruku dodatno potvrđuju i najavljene reforme.

Sirijski ministar obrazovanja dr. Mohammed Turko izjavio je da predsjednik Ahmed al-Šaraa pridaje posebnu važnost obrazovanju na kurdskom jeziku, da će kurdski postati službeni jezik nastave, da će se škole na kurdskom jeziku otvarati diljem Sirije te da će nastava na kurdskom biti uvedena i u područjima poput Afrina.

Ako se te najave u cijelosti provedu, Sirija će prvi put u svojoj modernoj povijesti institucionalno priznati kurdski identitet u obrazovnom sustavu.

Time se zatvara jedno dugo razdoblje obilježeno politikom poricanja identiteta tijekom baasističke vlasti.

Kurdima se priznaju njihova prava, identitet, državljanstvo, jezik i kulturni prostor unutar jedinstvene sirijske države.

Ahmed al-Šaraa od početka pokazuje da kurdsko pitanje ne promatra samo kao sigurnosni izazov, nego kao jedan od temelja buduće stabilnosti Sirije.

Umjesto politike sukoba pokušava izgraditi državu u kojoj različiti narodi imaju svoje mjesto bez narušavanja teritorijalnog jedinstva zemlje.

U islamskoj tradiciji ljudi se ne vrednuju prema narodu ili etničkoj pripadnosti, nego prema pravednosti i bogobojaznosti.

Upravo zato mnogi ovaj pristup vide kao raskid s politikama koje su desetljećima pokušavale negirati identitete pojedinih zajednica.

Kurdi su tijekom desetljeća Assadove vlasti, kao i mnogi drugi Sirijci, prošli kroz razdoblja nepravde i uskraćivanja prava. Vraćanje njihovih građanskih i kulturnih prava mnogi danas promatraju kao dio šireg procesa nacionalnog pomirenja.

Posebnu simboliku mnogi vide i u osobnoj priči Ahmeda al-Šare.

Govorio je kako je razdoblje provedeno u Iraku smatrao svojevrsnom školom i pripremom za oslobođenje Damaska.

Njegove posljednje organizacije nosile su nazive Front za oslobođenje Damaska i Organizacija za oslobođenje Damaska, što mnogi danas promatraju kao dio njegove dugogodišnje političke vizije.

Za neke upravo ta životna priča daje cijelom razvoju događaja gotovo mističnu dimenziju.

Čovjek podrijetlom s Golana, odrastao u Damasku, danas vodi Siriju kroz jedno od njezinih najvećih povijesnih preoblikovanja.

Posjet Nečirvana Barzanija mnogi također promatraju kao dio šireg procesa približavanja Damaska, Erbila i Ankare.

Takvo povezivanje moglo bi dodatno ojačati središnju vlast u Damasku te otvoriti prostor za postupnu političku integraciju sjeveroistočne Sirije.

Sastanci Ahmeda al-Šare, Nečirvana Barzanija i Mazluma Abdija pokazuju da se traži politički model kojim bi se zatvorilo jedno od posljednjih otvorenih pitanja nakon pada Assadova režima.

Brojni komentatori smatraju da je upravo ovo trenutak u kojem Sirija napušta stare obrasce upravljanja i pokušava izgraditi novu političku stvarnost.

Umjesto nametanja identiteta, naglasak se stavlja na uključivanje različitih zajednica u zajedničku državu.

Mnogi podsjećaju kako Abu Muhammed al-Džulani nije vodio politiku poput režima koji su protiv Kurda koristili sustavno državnu represiju te ističu da je tijekom aktualne tranzicije Kurdima vraćen niz prava koja desetljećima nisu imali.

U tom kontekstu predsjednik Masud Barzani pružio mu je ruku, smatrajući da je dijalog u interesu budućnosti naroda i stabilnosti regije.

Fotografije iz Damaska zato predstavljaju mnogo više od običnog diplomatskog susreta.

One mogu označavati početak nove političke doktrine u Siriji, u kojoj se jedinstvo države nastoji graditi kroz priznavanje različitosti, a ne njihovim potiskivanjem.

Hoće li taj model uspjeti, pokazat će vrijeme. No jedno je sigurno prizor zastave Kurdistana podignute uz sirijsku zastavu u predsjedničkoj palači ostat će jedna od najsnažnijih političkih slika nove Sirije.