Dan nakon potpisivanja Sporazuma iz Meke stižu prve snažne poruke iz Turske i Pakistana. A one pokazuju da priča ne završava samo na zajedničkoj obrani.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su Sporazum o zajedničkoj obrani prema kojem se oružani napad na jednu od triju država smatra napadom na sve tri.

Sada, nakon potpisa, pogledajmo što govore visoki dužnosnici Turske i Pakistana i kako objašnjavaju ono što slijedi.

Pakistanski ministar obrane Khawaja Asif izjavio je da je Izrael „prijetnja cijelom muslimanskom svijetu“ te pozvao na stvaranje „ujedinjene vojne fronte“.

„Kada je riječ o Izraelu, sve muslimanske zemlje moraju se ujediniti. U to nemam nikakve sumnje.“

Izrael je opisao kao „proizvod Balfourove deklaracije, koji je 1940-ih uspostavljen kao nelegitimna država i koji bi mogao predstavljati izravnu prijetnju bilo kojoj zemlji u regiji“.

Asif, koji je Izrael ranije nazivao „zlom i prokletstvom za čovječanstvo“ te „kancerogenom državom“, poručio je da se njegov stav neće promijeniti čak ni ako izraelski premijer Benjamin Netanyahu izgubi izbore zakazane za 27. listopada.

„Bez obzira na to tko dođe na vlast u Jeruzalemu, bio to Bennett ili bilo koji drugi čelnik, razlike su samo marginalne.“

Nastavio je:

„Njihov odnos prema Palestincima i njihov antiislamski način razmišljanja neće nestati. Oni nastavljaju poticati muslimanske zemlje jedne protiv drugih.“

A zatim je poslao još izravniju poruku:

„Sve dok palestinsko pitanje ne bude trajno riješeno, islamski svijet mora im se suprotstaviti kao jedno.“

Posebnu težinu ovim riječima daje trenutak u kojem su izgovorene.

Dolaze samo dan nakon što su pakistanski premijer Shehbaz Sharif, saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u Meki potpisali Sporazum o zajedničkoj obrani.

Pakistan je nuklearna sila koja nikada nije priznala Izrael niti je s njim uspostavila diplomatske odnose. Islamabad priznanje Izraela uvjetuje stvaranjem palestinske države u granicama prije 1967. godine, s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.

Istodobno iz Turske stiže detaljnije objašnjenje kako bi novi obrambeni okvir trebao funkcionirati.

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan poručio je:

„Naš cilj nije stvaranje saveza koji traži rat, nego stvaranje snage odvraćanja koja će cijenu napada na bilo koju državu članicu učiniti vrlo visokom.“

Fidan je objasnio i jednu važnu stvar.

Zajednička obrana ne znači nužno da će, čim jedna država bude napadnuta, druge automatski poslati svoje vojske.

Napadnuta država može dobiti obavještajnu i logističku potporu, streljivo, informacije i druge oblike pomoći, sve do, u ozbiljnijim situacijama, slanja vojnih snaga.

Fidan je mehanizam sporazuma usporedio s NATO-ovim člankom 5. o zajedničkoj obrani.

Ali tu priča ne završava.

Fidan je također rekao da Sporazum iz Meke neće ostati samo mrtvo slovo na papiru.

Postoji namjera njegova proširenja, kao i prijenosa tehnologije vojne proizvodnje među članicama.

I upravo je to jedan od najvažnijih dijelova njegovih izjava.

Jer Sporazum iz Meke tada nije samo pitanje obrane u trenutku kada jedna država bude napadnuta.

Riječ je i o razmjeni iskustava, obuci vojski, prijenosu tehnologije, zajedničkoj vojnoj proizvodnji i izgradnji dugoročnih sposobnosti odvraćanja.

Pogledajmo što već postoji unutar triju država.

Turska ima naprednu obrambenu industriju i veliko iskustvo u razvoju i proizvodnji vojnih sustava.

Pakistan ima veliko vojno i raketno iskustvo te nuklearno odvraćanje.

Saudijska Arabija raspolaže financijskom snagom i sposobnošću financiranja velikih projekata vojne proizvodnje i naoružavanja.

Ako se te sposobnosti počnu povezivati kroz prijenos iskustava i vojne tehnologije, Sporazum iz Meke dobiva još jednu dimenziju uz samu zajedničku obranu.

Vojnu.

Industrijsku.

Tehnološku.

A mogućnost proširenja sporazuma znači da sada ostaje otvoreno još jedno važno pitanje.

Koje bi se države mogle pridružiti sljedeće?

Jer upravo će proširenje i način na koji će Turska, Saudijska Arabija i Pakistan provesti ono što su potpisali pokazati koliko će Sporazum iz Meke u konačnici postati velik.