Najvažnija jednadžba Bliskog istoka: Zašto nitko ne želi potpuno ukloniti sve protivnike?

Ne mora svaki protivnik odmah nestati, niti postojanje svake milicije nužno predstavlja izravan gubitak.

U politici se postojanje oslabljenog protivnika može pretvoriti u pregovarački adut, snažniji od njegova nestanka.

Tako postojanje Hezbollaha u Libanonu, u ovoj fazi, daje Damasku dodatne karte za pregovaračkim stolom s Izraelom, bilo izravno ili preko posrednika, jer budućnost Hezbollaha, pitanje njegova oružja i putovi njegove opskrbe sada, u većoj ili manjoj mjeri, prolaze kroz sirijsku odluku.

Zato, što je Izraelu potrebnije zatvoriti pitanje Hezbollaha, to je veća vrijednost karte koju Damask posjeduje, a s njom raste i njegov pregovarački prostor u drugim pitanjima.

S druge strane, postojanje oslabljenog Irana, koji ipak i dalje postoji, daje Turskoj širi prostor za manevriranje s Washingtonom i čini je partnerom kojega se ne može zaobići u preuređenju sirijskog pitanja i regionalnih ravnoteža.

A nastavak rusko-ukrajinskog rata povećava važnost Turske unutar NATO-a i Europske unije te joj daje dodatne karte u pitanjima sigurnosti, energije i Crnog mora.

Na jugu, Huti ostaju čimbenik koji povećava potrebu za sigurnosnim partnerstvom između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država, sve dok predstavljaju prijetnju Kraljevini i donose prešutne koristi Americi.

Ali sve to ima svoju granicu.

Primjerice, ako se Huti pretvore u izravnu prijetnju pomorskim prolazima, pravila igre će se promijeniti, a s njima će se promijeniti i način postupanja prema njima.

Zato budućnost Huta, ni budućnost Hezbollaha, ni budućnost iranskog režima možda neće biti odlučena u Sani, Bejrutu, Ankari, pa čak ni u Washingtonu, nego će je nametnuti priroda američko-kineskog sukoba i jednadžbe koje veliki igrači oblikuju isključivo radi ostvarivanja svojih interesa.

Jer politika nije kruti račun, nego matematika interesa.