Tko je pobjednik među tri regionalna igrača koja su težila istom cilju dominaciji Bliskim istokom?

Pogledajte što se dogodilo.

Desetljećima je Iran gradio mrežu milicija, naoružanih skupina i paralelnih struktura moći od Iraka do Sirije i Libanona.

Uložene su milijarde dolara, godine rada i golemi politički i vojni resursi.

Ali danas je velik dio tog projekta pod pritiskom i nalazi se u povlačenju.

S druge strane, Izrael je desetljećima nastojao učvrstiti svoju regionalnu dominaciju i proširiti svoj utjecaj diljem Bliskog istoka.

Mnogi su govorili o izraelskoj viziji regije u kojoj bi Tel Aviv imao odlučujuću riječ u prostoru koji povezuje Mediteran, Crveno more i šire okruženje.

No danas se događa nešto što je malo tko očekivao.

Pred očima cijele regije upravo Turska povećava svoj utjecaj iz godine u godinu.

Ne kroz mreže milicija.

Ne kroz trajni kaos.

Nego kroz vojsku, obrambenu industriju, diplomaciju, gospodarstvo i strateška partnerstva.

Pogledajte kartu.

Sirija se sve više oslanja na suradnju s Ankarom.

Somalija je izgradila duboke sigurnosne i vojne veze s Turskom.

Sudan je godinama bio jedan od važnih prostora turskog političkog i gospodarskog utjecaja.

Libija je bez turske intervencije mogla izgledati potpuno drugačije nego danas.

Na Kavkazu je Azerbajdžan postao jedan od najbližih turskih saveznika.

Turske bespilotne letjelice prisutne su na više područja.

Turska vojna industrija izvozi u desetke država.

Turski sigurnosni sporazumi šire se od Kavkaza do Afrike.

A Ankara istodobno gradi odnose s državama koje zajedno predstavljaju stotine milijuna ljudi.

Dok su drugi pokušavali upravljati krizama, Turska je gradila dugoročnu strategiju.

Dok su drugi ulagali u podjele, Turska je gradila savezništva.

Dok su drugi razmišljali o sljedećem sukobu, Ankara je razmišljala o sljedećim desetljećima.

Zato danas sve više pažnje privlače razgovori o povezivanju Turske, Egipta, Saudijske Arabije i Pakistana.

Jer takav blok ne bi predstavljao samo vojnu snagu.

Predstavljao bi gospodarsku, političku i geostratešku silu kakvu regija dugo nije vidjela.

I upravo tu leži najveća promjena.

Iran je želio širiti svoj utjecaj.

Izrael je želio širiti svoj utjecaj.

Ali danas se turski utjecaj proteže od Kavkaza do Afrike, od istočnog Sredozemlja do Roga Afrike.

Desetljećima se govorilo o iranskom projektu.

Desetljećima se govorilo o izraelskoj dominaciji.

A danas se sve više govori o rastućem turskom utjecaju.

Pitanje više nije tko želi voditi Bliski istok.

Pitanje je tko iz godine u godinu širi svoj utjecaj dok se karta regije mijenja.

A odgovor na to pitanje sve češće vodi prema Ankari.