Sudan danas ostvaruje novu pobjedu…koja potkopava projekt izraelskog utjecaja protiv kojeg se, prema ovom narativu, suprotstavljaju Saudijska Arabija i Turska!

Pogledajte pažljivo što je rekao zapovjednik “Al-Safna”, koji je prebjegao iz Snaga za brzu podršku (RSF), iz samog srca Kartuma…

Čovjek nije izašao samo da objavi svoj prelazak na drugu stranu…nego i da sruši narativ koji je RSF pokušavao prodavati od početka rata:

“Snage za brzu podršku nemaju nacionalni projekt…nego sukob za vlast, novac i utjecaj.”

Ovo je priznanje iz same unutrašnjosti RSF-a da rat služi mrežama interesa, centrima moći i vanjskoj podršci.

A onda dolazi ono još opasnije…

Govorio je o: šest zračnih pista…stalnoj vanjskoj podršci…i organiziranim opskrbnim mrežama.

To znači da se govori o cjelovitom projektu koji ima linije opskrbe, zaštitu i savezništva iza kulisa…

Ali možda je najvažnije to što regija počinje stvarati novo i jasno svrstavanje:

Saudijska Arabija i Turska stoje uz “sudansku državu” i njezine institucije…

A to je vrlo važna točka.

Jer Rijad i Ankara razumiju da bi pad Sudana značio otvaranje cijelog Crvenog mora kaosu i stranom prodoru.

Zato vidimo kako se formira saudijsko-tursko približavanje oko jedne ideje:

“očuvanje sudanske vojske i sprječavanje raspada države.”

Turska vrlo dobro zna što znači kada milicije preuzmu državu s ovakvim geostrateškim položajem…

A Saudijska Arabija zna da bi dugotrajni kaos u Sudanu izravno pogodio sigurnost Crvenog mora i pomorskih ruta.

Zato obje strane, prema ovom viđenju, sudansku vojsku vide kao:

“posljednji zid koji sprječava da Sudan postane otvorena arena kaosa.”

No najopasnija stvar je ono što se iz dana u dan sve glasnije ponavlja:

da se RSF više ne promatra samo kao unutarnji sudanski akter…

nego kao alat koji služi regionalnim projektima i interesima povezanim s izraelskom okupacijom.

Zašto?

Jer razbijanje arapskih nacionalnih vojski…slabljenje centralnih država…i guranje regije u unutarnje ratove…

na kraju služi jednom rezultatu:

Bliski istok koji je iscrpljen, podijeljen i nesposoban uspostaviti stvarnu ravnotežu moći.

Zato borba u Sudanu postaje mnogo više od same borbe za Kartum…

Ona postaje borba za: Crveno more…trgovinske pravce…zlato…utjecaj u Africi… i oblik buduće regije.

Čak i govor “Al-Safne” o mogućnosti da se Abdul Rahim Dagalo preda…te tvrdnje da je Hemedti ranjen još u prvim danima rata…

pokazuju da su se unutar RSF-a počele pojavljivati ozbiljne pukotine.

To znači da je sukob možda ušao u novu fazu…

fazu u kojoj počinju prelasci i unutarnje borbe za opstanak unutar same strukture.

Zato sve više izgleda da je ono što se danas događa u Sudanu potpuni regionalni sukob u kojem se ponovno crtaju savezništva i sfere utjecaja…

A sve je jasnije da Saudijska Arabija i Turska smatraju kako je očuvanje jedinstvenog Sudana pod državnim institucijama i vojskom postalo strateška nužnost za cijelu regiju.