Rat protiv Irana nije ono što vam govore. Pravi cilj mogao bi biti Kina.

Velika igra tek počinje. Iran je možda samo prvi korak.

Iran će, zasigurno, pod prijetnjom još žešćeg rata otkriti napredno oružje koje do sada nije upotrijebio, a na koje su već ranije ukazivala ruska i kineska obavještajna izvješća.

Najvažnije pitanje: Zašto je Amerika objavila svoju namjeru da nastavi rat upravo istodobno sa završetkom Svjetskog prvenstva?

Kako Amerika i njezini saveznici upravljaju velikom eksplozijom?

Stvari nisu onakve kakvima ih zamišljate, a ono što dolazi moglo bi promijeniti svijet.

Američko-izraelski rat protiv Irana nije samo rat za promjenu političkog režima, kako oni tvrde, niti je rat za otvaranje Hormuškog tjesnaca, koji je cijelo vrijeme ostao otvoren i kroz koji se plovidba odvijala bez značajnijih prepreka.

Isto tako, taj rat nije ni zbog sprječavanja Irana da posjeduje nuklearno oružje, koliko god nam to ponavljali.

Pakistan, Indija i Sjeverna Koreja već posjeduju nuklearno oružje, a svijet se zbog toga nije promijenio.

Štoviše, atomska bomba, čak i ako se posjeduje, predstavlja strateško sredstvo odvraćanja radi očuvanja opstanka, a ne oružje za svakodnevnu izravnu borbu.

Dakle… zašto rat sada, bez stvarnog povoda?

Odgovor leži u tome da je svijet stigao do trenutka velikog rađanja, trenutka sveobuhvatnih povijesnih promjena.

Kina danas stoji na pragu svjetskog vodstva, a u ovom našem svijetu vrijedi pravilo: tko posjeduje energiju, posjeduje cijeli planet Zemlju.

U ovom prizoru Donald Trump ne izgleda ni kao Superman, niti kao glupan.

On je svjesno lice svoje uloge, izvršava zadatak hladnokrvno i s neviđenom drskošću, bez ikakvog obzira prema protokolu ili diplomaciji te bez pridavanja ikakve važnosti saveznicima ili međunarodnim blokovima.

Jasni cilj je staviti pod kontrolu naftu i energiju kako bi se Kina dovela pred samo dva izbora: ili kleknuti i predati se novoj američkoj hegemoniji ili se suočiti s Trećim svjetskim ratom, za koji skrivena sila procjenjuje da se Peking neće usuditi voditi kako bi izbjegao uništenje stotina milijuna vlastitih građana.

Iluzija potpune kontrole i šok stvarnosti.

Ali, unatoč mračnosti ovog plana, ne smijemo upasti u zamku predaje iluziji apsolutne i zatvorene kontrole.

Politička povijest uvijek dokazuje da je potpuna kontrola iluzija koju razgrađuju sukobi interesa i mnoštvo različitih aktera.

Velike sile nisu jedna čvrsta cjelina, a Kina i Rusija nisu samo nepomične figure na šahovskoj ploči, nego dvije sile koje ponovno oblikuju svjetski financijski poredak kroz nova uzlazna savezništva, poput BRICS-a, i postupno slabljenje dominacije američkog dolara.

U svjetlu svih ovih nagomilanih okolnosti, Iranska revolucionarna garda i Iranci vrlo dobro znaju da su predmet želja američkog kolonizatora.

Zato svoju zemlju brane svom žestinom pod sloganom:

“Živimo u miru ili umiremo časno.”

“Ili život koji raduje prijatelja, ili smrt koja razjari neprijatelja.”