Je li Europa počela napuštati Izrael znakovi zaokreta su već tu, a posljedice tek dolaze

Više nije samo ideja da Izrael postaje teret svojim saveznicima približavamo se trenutku kada bi mogao biti potpuno napušten.

Ovo nije stvar želja ili mašte, nego zato što svjedočimo dubokim globalnim političkim promjenama.

Promjene ne moraju nužno biti trenutne, ali su već započele. Nalazimo se pred naznakama zahlađenja američko-europskih odnosa. To ne mora nužno dovesti do potpunog raskida, ali pridonosi američkom smjeru smanjenja vojnih obveza vezanih uz Europu.

No, kada promotrimo europske odnose s Izraelom, vidimo početak oštrog zaokreta.

Nakon dvije godine gotovo neograničene podrške u ratu koji se opisuje kao kriminalan i u kojem je Zapad u cjelini bio uključen, postaje jasno koliko je važna bila medijska pobjeda ostvarena kroz utjecaj zapadnog javnog mnijenja na vlade.

U demokratski izabranim državama političari ne mogu biti odvojeni od raspoloženja naroda koji ih je doveo na vlast. U mnogim europskim zemljama poraslo je neprijateljsko raspoloženje prema Izraelu, koje je u nekim slučajevima doseglo razinu odbacivanja i prezira. Često smo mogli vidjeti snimke na kojima građani izbacuju Izraelce iz restorana i turističkih mjesta.

Ova opća netrpeljivost počela je oblikovati politiku nekih zapadnih vlada, uključujući ključne europske države.

Primjerice, u Francuskoj se ovaj smjer počeo očitovati kroz otkazivanje određenih vojnih suradnji na međunarodnim sajmovima naoružanja s Izraelom, što je dovelo do zahlađenja odnosa između dviju država. To se vidjelo i kroz krize koje nisu dobile veliku medijsku pažnju, poput krize francuskog konzulata na okupiranom teritoriju.

Francusko-izraelski odnosi danas su na jednoj od najnižih razina, a s obzirom na političko ponašanje Izraela, ne očekuje se njihovo poboljšanje, osobito uz rastuće neprijateljsko raspoloženje.

U Italiji je premijerka objavila suspenziju sporazuma o obrambenoj suradnji s Izraelom. Ova izvanredna odluka dolazi iz zemlje koja je bila među podržavateljima tijekom posljednje dvije godine rata, a povezuje se s napadima na Libanon koji zanemaruju europske interese.

Talijanski potez je neuobičajen, ali u Španjolskoj situacija ide još dalje.

Španjolska je zauzela otvoreno neprijateljski stav prema Izraelu, a javni govori vlade puni su oštre retorike. Kao odgovor, izraelska vlada povukla je svog veleposlanika i ograničila rad španjolskog konzulata u Jeruzalemu za Palestince, te spriječila Madrid da sudjeluje u koordinaciji pomoći za Gazu.

Ovo nije novi razvoj događaja. Već smo ranije vidjeli priznanje Palestine od strane više europskih država, uključujući Španjolsku, Irsku i Norvešku u kontekstu suprotnom izraelskim interesima.

Svi ti trendovi dodatno su se očitovali tijekom nedavnog sukoba s Iranom, u kojem Europa nije intervenirala unatoč američkim pozivima.

Taj sukob nije bio samo američki protiv Irana prema ovom pogledu, bio je potaknut od strane Izraela. Međutim, europsko neuključivanje, čak ni u obrambenom smislu, predstavlja promjenu u odnosu na prethodne situacije kada su europske države slale brodove i zrakoplove.

To odražava širi trend distanciranja.

Unutar Europske unije postoji stvarni trend prema smanjenju suradnje s Izraelom, predvođen državama poput Španjolske. Na nacionalnoj razini, vlade se počinju udaljavati jer su odnosi s Izraelom postali politički osjetljivi i mogu utjecati na izborne rezultate.

Izraelski projekt trenutno ulazi u opasnu fazu prelazi iz globalnog zapadnog projekta u gotovo isključivo američki projekt.

Europa je možda u fazi povijesne reevaluacije i obrambene i političke što uključuje i redefiniranje savezništava. U tom kontekstu, upravljanje pitanjem poput Palestine dobiva novu dimenziju.

Kako raste udaljenost od SAD-a, tako raste i napetost u odnosima s Izraelom.

Primjeri to potvrđuju: — Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje održava dobre odnose — Francuska više nije tradicionalni saveznik — Španjolska je trenutno najkritičnija prema Izraelu

Ovaj zaokret može dovesti do toga da Izrael postane međunarodno izoliran i sve više ovisan o SAD-u.

No postavlja se ključno pitanje: što ako SAD jednog dana ne bude mogao pružiti podršku?

Pogreška proteklih desetljeća bila je vjerovanje da Izrael kontrolira globalne centre moći, dok ga treba promatrati kao geopolitički instrument ograničenog dosega.

U tom kontekstu, arapski svijet mogao bi iskoristiti trenutak kako bi se nametnuo kao koherentan blok i faktor interesa, što bi dodatno produbilo podjele unutar zapadnog savezništva.