Izraelski analitičar otvoreno prijeti: „Od Idliba do Istanbula, Izrael će napadati ako bude potrebno“

David M. Weinberg tvrdi da Izrael mora zaustaviti širenje turske vojne prisutnosti u Siriji i istočnom Sredozemlju prije nego što se Ankara približi njegovim granicama

Ako Izrael ne povuče jasne crvene linije u Siriji i istočnom Sredozemlju, turska vojska i mornarica nastavit će se približavati izraelskim sjevernim i pomorskim granicama.

Izrael bi se mogao naći suočen s turskim tenkovima na Golanskoj visoravni i turskim fregatama ispred obale Cezareje.

Takvo sam upozorenje ovoga tjedna čuo od vrlo visokog dužnosnika izraelske obavještajne službe.

Ono se podudara s procjenama Nagelova povjerenstva iz 2025. godine, koje je analiziralo izraelski sigurnosni proračun i izgradnju vojnih kapaciteta. Povjerenstvo je upozorilo na tursko nastojanje uspostavljanja islamističkog regionalnog poretka s hegemonističkim ambicijama koje se oslanjaju na osmansko nasljeđe.

U izvješću se navodi da Izrael mora biti spreman na mogućnost izravnog sukoba s Ankarom, ali i sa sirijskim snagama i vojskama povezanima s Turskom.

„Prijetnja iz Sirije mogla bi se razviti u nešto još opasnije od iranske prijetnje“, zaključilo je Povjerenstvo.

Ta procjena, prema autoru, objašnjava nedavni izraelski napad na zračnu bazu Abu al-Duhur pokraj Idliba. Izraelska strana tvrdi da je Turska ondje namjeravala postaviti radarske i protuzračne sustave koji bi mogli ograničiti djelovanje izraelskog ratnog zrakoplovstva na sjeveru.

Napad je, prema tome, predstavljao izravnu poruku predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu i sirijskom predsjedniku Ahmedu al-Šarai da odustanu od širenja turske vojne prisutnosti.

Izrael Tursku nije proglasio neprijateljskom državom i službeno je ne želi tako promatrati. Ipak, ne može zanemariti jačanje turskih vojnih kapaciteta, rast njezina utjecaja u Siriji i pokušaj približavanja turske vojne moći izraelskim granicama.

Ovotjedni izraelski napad trebao je zaustaviti tursko širenje u Siriji. Izrael će ponovno napasti ako Erdoğan bude ustrajao na povećavanju vojne prisutnosti ili ako pokuša obnoviti sirijsko ratno zrakoplovstvo.

Još neposrednija prijetnja, međutim, dolazi od velike turske ratne mornarice i sukoba interesa oko plinskih polja u istočnom Sredozemlju.

Turska mornarica raspolaže desecima fregata, razarača i amfibijskih desantnih brodova te s 12 podmornica. Istodobno gradi još šest podmornica i 24 nove fregate i razarača.

Izraelska mornarica, za usporedbu, znatno je manja. Upravo je zato Nagelovo povjerenstvo preporučilo veliko ulaganje u njezino jačanje kao jedan od izraelskih obrambenih prioriteta.

NATO ne može jednostavno odbaciti Tursku

NATO si trenutačno ne može priuštiti potpuni raskid s državom koja kontrolira turske tjesnace i na svojem teritoriju drži američko nuklearno oružje.

Međutim, ugovore i vojnu suradnju s Turskom trebalo bi povezati s njezinom vanjskom politikom i vojnim djelovanjem. Američki i europski čelnici kojima je važna regionalna stabilnost trebali bi se snažnije suprotstaviti Erdoğanovim ambicijama.

Istodobno ne bi trebali osuđivati Izrael kada djeluje kako bi spriječio približavanje turske vojne moći svojim granicama.

Posljednje tri godine neprijateljskih napada Izraelce su naučile da moraju zadržati proaktivnu obrambenu strategiju i stratešku nadmoć nad bliskim i udaljenim protivnicima.

Izrael se zato neće vratiti prijašnjoj politici obuzdavanja koja je prednost davala suzdržanosti i diplomaciji. Takav je pristup njegovim protivnicima omogućio razvijanje napadačkih sposobnosti tijekom razdoblja koja su zapadni dužnosnici nazivali „stabilnošću“.

Pouke koje je Izrael izvukao sada se primjenjuju i na Tursku.

„Od Idliba do Istanbula, Izrael će, ako bude potrebno, napadati, a ne braniti se.“

Izrael će zahtijevati uspostavljanje tampon-zona bez neprijateljskih oružanih skupina duž svojih granica s Libanonom i Sirijom. Neće tolerirati postavljanje strateških sustava koji mijenjaju ravnotežu snaga niti približavanje stranih vojski i mornarica svojim granicama.