Iranske snage provode svoje konvencionalne napade na američke interese u regiji kroz tri glavne faze.

Prva faza započinje lansiranjem jednosmjernih bespilotnih letjelica Shahed-136, usmjerenih na lokacije najbliže iranskom teritoriju.

Prije svega baze Ali Al Salem i Al Udairi u Kuvajtu te sjedište Pete američke flote u Bahreinu. Tijekom posljednjih dana napadi su obuhvatili i bazu Harir te okupljališta kurdskih oporbenih stranaka u Erbilu.

Ove bespilotne letjelice obično se lansiraju iz pokrajina Huzestan i Bušehr te imaju veću operativnu fleksibilnost u odnosu na balističke projektile zbog jednostavnijeg raspoređivanja i prikrivanja lansirnih platformi.

Nakon toga slijedi druga faza, koja se temelji na uporabi jednosmjernih bespilotnih letjelica dugog dometa Arash-2 za gađanje američkih baza u Jordanu, prije svega baze Muwaffaq Al Salti, baze Prince Hassan i zračne baze King Faisal.

Treća faza sastoji se od uporabe balističkih projektila. Najprije se lansiraju balistički projektili kratkog dometa (SRBM) tipova Fateh-110 i Zolfaghar prema ciljevima u Erbilu, Kuvajtu i Bahreinu.

Nakon toga slijedi uporaba balističkih projektila srednjeg dometa (MRBM) tipova Kheibar Shekan, Qadr i Haj Qasem, kao i hipersoničnih projektila Fattah-1 u pojedinim operacijama. Lansiranja se izvode iz više područja zapadnog Irana, ponajprije iz pokrajina Kermanšah i Ilam.

Tijekom posljednjih dana Iran je ovom obrascu napada dodao i uporabu krstarećih projektila Paveh za napade na kopnene ciljeve, koji su korišteni za gađanje baza na teritoriju Jordana, što ukazuje na proširenje njegovih napadačkih mogućnosti i raznolikosti sredstava za izvođenje udara na velikim udaljenostima.

Ovakav model napada predstavlja taktiku slojevitog iscrpljivanja protivničke protuzračne obrane.

Bespilotne letjelice služe za opterećivanje sustava ranog upozorenja i presretanja, dok se u kasnijim fazama koriste balistički i krstareći projektili kako bi se povećala vjerojatnost probijanja obrane i pogađanja ciljeva.

Prema dostupnim informacijama, ova taktika postiže djelomične rezultate. Većina bespilotnih letjelica i dio projektila bude presretnut, no pojedini projektili uspijevaju probiti obranu i pogoditi vojne objekte.

Upravo zato Iran nastavlja kombinirati različite vrste naoružanja, nastojeći povećati pritisak na američke sustave protuzračne obrane i smanjiti njihovu učinkovitost tijekom duljih razdoblja sukoba.